Stečaj.rs
Iz Prakse··5 min čitanja

Kolega, ako tako uradiš, jednom nogom si već u krivičnoj odgovornosti.

Mladi kolega spreman je da potpiše šest zahteva za izlučenje stanova iz stečajne mase, bez ijednog dokaza o uplati. Priča iz prakse o tome zašto u stečaju ne postoji „rutinski papir" i gde počinje krivična odgovornost upravnika.

Stečajni upravnik upozorava mladog kolegu na rizike prihvatanja zahteva za izlučenje stanova bez potpunih dokaza o uplati i prenosu svojine.

Ovu rečenicu sam izgovorio pre gotovo deset godina tokom razgovora sa mladim kolegom koji je tek dobio licencu stečajnog upravnika. Bio je pun entuzijazma, željan rada i dokazivanja, ali je istovremeno bio suočen sa svojim prvim ozbiljnim predmetom.

Nije mogao ni da pretpostavi da ga od ozbiljnog profesionalnog problema deli samo jedan potpis.

Upravo zbog toga smatram da ovu priču vredi podeliti. Ne zbog kritike bilo koga, već zbog pouke koju nosi. U stečajnom postupku često se susrećemo sa situacijama u kojima pritisak okruženja, očekivanja stranaka ili želja da se predmet što pre reši mogu dovesti do pogrešne odluke.

Ponekad je dovoljno nekoliko minuta nepažnje da posledice ostanu godinama.


Početak priče

Mladi kolega dobio je svoj prvi stečajni predmet I ispostaviće se veoma složen. Svaki početak je težak. Propisi su jedno, teorija je drugo, a praksa nešto sasvim treće.

Pozvao me je u kancelariju kako bismo prošli kroz prve korake koje je planirao da preduzme. Razgovarali smo o popisu imovine, obavezama prema poveriocima, rokovima i organizaciji postupka.

Pred sam kraj sastanka, gotovo usput, rekao je:

„Imam i šest zahteve za izlučenje stanova. To treba odmah da potpišem i prosledim.“

U tom trenutku sam ga zaustavio.

Ne zato što sam znao da nešto nije u redu, već zato što sam naučio da upravo ono što svi smatraju jednostavnim često krije najveći rizik.

Zatražio sam da mi objasni o čemu se radi.

 

Šta se zapravo dogodilo?

Prema njegovim informacijama, neposredno pre otvaranja stečajnog postupka direktor društva otišao je na službeni put.

Tokom njegovog odsustva, zaposleni i komercijalni direktor koji je imao široka ovlašćenja za zastupanje zaključili su nekoliko ugovora vezanih za stanove koji su se nalazili u vlasništvu privrednog društva. 

Nakon otvaranja stečaja pojavilo se šest lica koja su tvrdila da su kupci tih stanova.

Njihov zahtev bio je jednostavan:

  1. Tražili su da se stanovi izluče iz stečajne mase i predaju njima kao vlasnicima.

  2.  Na prvi pogled sve je izgledalo uverljivo. Postojali su određeni papiri, izjave i tvrdnje da je kupoprodaja izvršena.

  3. Mladom kolegi činilo se da nema razloga da zahteve dovodi u pitanje.

  4. Međutim, u stečaju nije dovoljno da nešto izgleda logično.

  5. Potrebno je da bude dokazano.

 

Prvo pitanje koje svaki upravnik mora da postavi

Kada neko tvrdi da je vlasnik određene imovine koja se nalazi u stečajnoj masi, prvo pitanje glasi:

„Gde su dokazi?“

Ne pretpostavke.

Ne usmena uveravanja.

Ne priče zaposlenih.

Ne očekivanja učesnika postupka.

Već konkretni dokazi.

Zato sam kolegu zamolio da mi pokaže dokumentaciju.

Pregledali smo spise predmeta i dokumenta koja su dostavljena uz zahteve za izlučenje.

Veoma brzo pojavili su se ozbiljni problemi.

 

Problem broj jedan, nema dokaza o uplati

 Kupci su tvrdili da su platili stanove.

Međutim, u poslovnim knjigama društva nije bilo evidentiranih uplata.

Nije postojao trag novca na računima društva. 

Nije postojala odgovarajuća dokumentacija koja bi potvrđivala prijem kupoprodajne cene.

Drugim rečima, osnovna pretpostavka kupoprodaje bila je pod velikim znakom pitanja.

U praksi se često susrećemo sa situacijama da određena lica tvrde kako su obaveze izmirene gotovinski ili na neki drugi način. 

Ali kada govorimo o privrednim subjektima i prometu nepokretnosti, takve tvrdnje moraju biti potkrepljene dokazima.

Bez dokaza nema činjenice.

 

Problem broj dva, nedostatak pouzdane dokumentacije

Daljom analizom ustanovili smo da dokumentacija nije pružala jasnu sliku o tome kada su ugovori zaključeni, pod kojim okolnostima i da li su svi neophodni uslovi za prenos svojine uopšte bili ispunjeni.

Postojali su određeni dokumenti, ali ne i kompletan lanac dokaza koji bi omogućio siguran zaključak da je vlasništvo zaista prešlo na kupce.

U stečajnom postupku svaka sumnja mora biti razjašnjena.

Stečajni upravnik nije zastupnik pojedinačnog poverioca niti pojedinačnog kupca.

Njegova obaveza je da štiti zakonitost postupka i interese svih poverilaca.

Zbog toga se odluke ne smeju zasnivati na pretpostavkama.

 

Problem broj tri, zaštita stečajne mase

Ono što mladi upravnici često ne vide na početku karijere jeste da svaka odluka ima posledice po sve učesnike postupka.

Ako bi šest stanova bilo izuzeto iz stečajne mase bez dovoljno dokaza, vrednost imovine dostupne za namirenje poverilaca bila bi značajno umanjena.

Posledice ne bi snosio samo stečajni dužnik.

Posledice bi snosili svi poverioci koji očekuju namirenje svojih potraživanja.

Upravo zbog toga zakon postavlja visoke standarde kada je reč o dokazivanju izlučnih prava.

 

Šta je zapravo izlučno pravo?

Izlučno pravo predstavlja pravo određenog lica da zahteva izdvajanje stvari ili prava iz stečajne mase zato što na toj stvari ima pravo svojine ili neko drugo pravo koje isključuje mogućnost da se predmet koristi za namirenje poverilaca stečajnog dužnika. Detaljno sam pisao o tome https://stecaj.rs/vodic-kroz-izlucenje-u-stecaju-kako-spasiti-imovinu/

Jednostavno rečeno, izlučni poverilac tvrdi da određena imovina nikada nije ni bila deo stečajne mase.

Zbog toga je teret dokazivanja na njemu.

Nije zadatak stečajnog upravnika da dokazuje da pravo ne postoji.

Zadatak podnosioca zahteva jeste da dokaže da pravo postoji.

Status poverioca u ovom slučaju: Bez dokaza o uplati kupoprodajne cene, ti zaposleni nisu čak ni redovni (stečajni) poverioci, jer firmi nisu dali ništa.

Šta se dalje desilo

Na kraju je, uz mnogo muke i savetovanja, uspešno i zakonito završio taj predmet. Međutim, pritisak i saznanje koliku odgovornost nosi ovaj posao ostavili su trag, nakon tog predmeta, više nikada nije radio kao stečajni upravnik.

U našem poslu ne postoji „rutinski papir”. Svaki potpis upravnika meri se vagom, zakonske i krivične odgovornosti. Mladim kolegama je neophodan mentorski rad i podrška starijih, jer teorija sa ispita i praksa na terenu često nemaju dodirnih tačaka.


Svaki stečajni predmet nosi svoje specifičnosti. Ukoliko imate pitanje u vezi izlučnih prava, osporavanja potraživanja ili vođenja stečajnog postupka, kontaktirajte nas radi stručne analize konkretnog slučaja.

Tekst je lično iskustvo i informativnog je karaktera — ne predstavlja pravni savet. Za procenu konkretne situacije zakažite konsultacije.

Imate sličnu situaciju u svojoj firmi?

Pošaljite kratak opis i dobićete procenu mogućnosti, bez obaveze.

Zatražite analizu slučaja