Stečaj.rs
Iz Prakse··7 min čitanja

Kako je AP Vojvodina kupila imovinu iz stečaja: praktičan primer za gradove i opštine

AP Vojvodina je 2018. na javnom nadmetanju kupila nepokretnosti AD „Petar Drapšin" u stečaju.

Tadašnji predsednik Pokrajinske vlade Igor Mirović i Predrag Stojković, poverenik ALSU, nakon potpisivanja ugovora o kupovini nepokretne imovine AD „Petar Drapšin” u stečaju, 5. februara 2018. godine.

Kada me neko pita da li Republika, autonomna pokrajina, grad ili opština mogu da kupe imovinu stečajnog dužnika, moj odgovor je kratak: mogu.

Naravno, to „mogu” ne znači da je dovoljno da postoji želja da se određena imovina kupi. Javni subjekt mora da donese odgovarajuću odluku, obezbedi novac, odredi ko će učestvovati u postupku i jasno zna šta kupuje i za koju namenu.

Jedan od najboljih primera iz moje prakse jeste prodaja dela imovine AD „Petar Drapšin” u stečaju Autonomnoj pokrajini Vojvodini.

Ovaj predmet sam vodio kao poverenik Agencije za licenciranje stečajnih upravnika. Zato o njemu ne govorim samo kao o pravnom primeru već i kao o poslu u kojem sam neposredno učestvovao.

Šta je AP Vojvodina zapravo kupila?

Kod ovakvih tema jedna reč može potpuno da promeni pravno značenje.

U svakodnevnom govoru može se čuti da je Pokrajina „kupila Petra Drapšina”. Međutim, pravno precizno rečeno, AP Vojvodina nije kupila stečajnog dužnika kao pravno lice, već određenu nepokretnu imovinu iz njegove stečajne mase.

To je važna razlika.

Predmet prodaje bio je paket 2, koji su činile nepokretnosti u Industrijskoj ulici broj 3 u Novom Sadu, izgrađene na katastarskoj parceli 2272/7 i upisane u list nepokretnosti broj 19763 KO Novi Sad 1.

Dakle, kupac nije preuzeo privredno društvo. Kupljena je tačno određena imovina koja je do tada pripadala stečajnom dužniku.

Da je predmet prodaje bio stečajni dužnik kao pravno lice, pravna priroda i posledice transakcije bile bi drugačije. Kupac bi stekao vlasništvo nad pravnim licem, dok bi prodaja i nastavak postupka imali posledice propisane Zakonom o stečaju.

U slučaju „Petra Drapšina” to se nije dogodilo. Prodavane su i kupljene nepokretnosti.

Kako je prodaja sprovedena?

Pokrajinska vlada je 17. januara 2018. godine donela zaključak na osnovu kojeg je Pokrajinski sekretarijat za privredu i turizam mogao da istupa u ime i za račun AP Vojvodine.

Prodaja je održana 29. januara 2018. godine, u organizaciji Agencije za licenciranje stečajnih upravnika.

Imovina je prodavana javnim nadmetanjem.

Početna cena za paket koji je kupila AP Vojvodina iznosila je 50.082.912,84 dinara. I ostvarena prodajna cena iznosila je 50.082.912,84 dinara.

Ugovor je potpisan 5. februara 2018. godine. Sa strane stečajnog postupka postupao sam kao poverenik ALSU.

Najvažniji podaci mogu se prikazati ovako:

Namena imovine: Obezbeđivanje prostora za rad Edukativnog centra

Zašto je ovaj predmet važan?

Ovaj slučaj pokazuje da javni subjekt može ravnopravno da učestvuje u postupku prodaje imovine iz stečaja.

Pokrajina u ovom postupku nije imala poseban položaj samo zato što je kupovala imovinu za javnu namenu. Morala je da ispuni uslove prodaje, da ima odluku nadležnog organa, obezbeđena sredstva i ovlašćeno lice koje će je zastupati.

Sa druge strane, pravila stečajnog postupka morala su da budu sprovedena na isti način kao i kada je zainteresovani kupac privatno pravno ili fizičko lice shodno Zakonu o stečaju.

Upravo tu se često javlja nesporazum.

Postojanje javnog interesa ne znači da se pravila prodaje mogu preskočiti ili prilagoditi kupcu. Javni interes objašnjava zbog čega javni subjekt želi da kupi imovinu, ali mu ne daje pravo da bude izuzet od uslova i pravila prodaje u stečaju.

Javni interes mora biti konkretan

U ovom predmetu postojala je jasno određena namena kupljene imovine.

Objekti su bili potrebni za rad Edukativnog centra za obuke u profesionalnim i radnim veštinama. Cilj je bio da se obezbedi prostor za prekvalifikacije, dokvalifikacije i praktičnu obuku nezaposlenih lica.

To je važno jer javni interes ne bi trebalo da ostane samo opšta formulacija u odluci.

Pre kupovine mora da bude jasno:

  • ko će koristiti imovinu;

  • za koju delatnost se ona pribavlja;

  • ko će njome upravljati;

  • iz kojih sredstava se plaća kupoprodajna cena;

  • iz kojih izvora će se finansirati korišćenje i održavanje imovine;

  • zbog čega je baš ta imovina potrebna.

Kada postoje konkretni odgovori na ova pitanja, nadležni organ može da donese obrazloženu odluku, a javni subjekt može na vreme da se pripremi za prodaju.

Moj posao kao poverenika ALSU

U ovakvom postupku uloge moraju biti potpuno jasne.

Nije bio moj posao da procenjujem da li je kupovina razvojno ili politički opravdana za AP Vojvodinu. O tome su odlučivali nadležni pokrajinski organi.

Moj posao bio je da se prodaja, sa strane stečajnog postupka, sprovede u skladu sa zakonom, pravilima prodaje i interesima stečajne mase i poverilaca.

Stečajni upravnik ne može umesto javnog kupca da donese odluku, obezbedi budžetska sredstva ili izda ovlašćenje za učešće na nadmetanju. Isto tako, javni kupac ne može da traži promenu pravila ili rokova samo zato što imovinu pribavlja radi ostvarivanja javnog interesa.

Svako mora da uradi svoj deo posla i da ga uradi na vreme.

To je posebno važno kod javnog nadmetanja. Ako odluka, ovlašćenje, depozit ili potrebna sredstva nisu obezbeđeni u predviđenom roku, dobra namera ne može da nadomesti propuštenu proceduru.

Šta iz ovog primera mogu da nauče gradovi i opštine?

Ovaj predmet jeste vezan za AP Vojvodinu, ali su njegove praktične pouke važne i za Republiku Srbiju, gradove i opštine.

1. Na vreme proveriti šta je predmet prodaje

Naziv nekadašnje fabrike ili preduzeća nije dovoljan. Potrebno je pregledati prodajnu dokumentaciju i utvrditi da li se prodaje pojedinačna nepokretnost, više objekata, funkcionalna celina ili stečajni dužnik kao pravno lice.

Od toga zavise odluka javnog kupca, procena opravdanosti, plan korišćenja i pravne posledice kupovine.

2. Proveriti pravni i faktički status imovine

Pre donošenja odluke treba proveriti katastarske podatke, terete, stanje objekata, pristup, infrastrukturu, mogućnost korišćenja, eventualna prava trećih lica i druge okolnosti koje mogu uticati na vrednost ili buduću namenu.

3. Obezbediti odluku i sredstva pre isteka rokova

Prodaja u stečaju ima svoje rokove. Javni subjekt zato mora unapred da uskladi internu proceduru sa rokovima iz oglasa i prodajne dokumentacije.

Nije dovoljno da postoji načelna saglasnost. Potrebni su odgovarajuća odluka, budžetsko pokriće, ovlašćenje za zastupanje i jasno određen iznos do kojeg se može ići na nadmetanju.

4. Tačno odrediti buduću namenu

Kupovina je tek početak korišćenja imovine. Pre nadmetanja treba znati ko preuzima objekat, koliko će koštati njegovo prilagođavanje, održavanje i upravljanje i da li je planirana namena pravno i tehnički moguća.

5. Poštovati pravila prodaje u stečaju

Javni kupac ima sopstvene propise i procedure, ali istovremeno mora da poštuje uslove pod kojima se imovina prodaje u stečajnom postupku.

Kada se te dve procedure na vreme usklade, kupovina može biti sprovedena zakonito i efikasno.

Imovina iz stečaja može da dobije novu funkciju

Prodaja ima dva važna efekta. Ostvarena cena ulazi u stečajnu masu i služi namirenju poverilaca, dok kupljena imovina može da dobije novu privrednu ili javnu namenu.

U slučaju „Petra Drapšina”, određene nepokretnosti nekadašnjeg preduzeća kupljene su da bi služile radu Edukativnog centra.

To je dobar primer kako se, uz poštovanje zakona, interesi stečajne mase mogu spojiti sa konkretnim javnim interesom.

Video-snimak

Video-snimak u vezi sa potpisivanjem ugovora može se pogledati na YouTube-u.

Zaključak

Primer „Petra Drapšina” pokazuje da Republika, autonomna pokrajina, grad ili opština mogu da kupe imovinu stečajnog dužnika.

Mogu, pod uslovom da imaju jasan pravni osnov, odluku nadležnog organa, obezbeđena sredstva, precizno određenu imovinu i uredno ovlašćenje za učešće u postupku.

Istovremeno, moraju da prihvate pravila prodaje u stečaju i rokove koji važe za sve učesnike.

U ovom predmetu AP Vojvodina nije kupila stečajnog dužnika kao pravno lice. Kupila je određene nepokretnosti, na javnom nadmetanju, po ceni od 50.082.912,84 dinara, sa unapred utvrđenom namenom.

Za mene je osnovna pouka ovog predmeta jednostavna: dobra namera jeste važna, ali nije dovoljna. Tek kada je prate jasna odluka, obezbeđena sredstva i zakonito sproveden postupak, kupovina može da bude završena na pravno siguran način.

Tekst je lično iskustvo i informativnog je karaktera — ne predstavlja pravni savet. Za procenu konkretne situacije zakažite konsultacije.

Imate sličnu situaciju u svojoj firmi?

Pošaljite kratak opis i dobićete procenu mogućnosti, bez obaveze.

Zatražite analizu slučaja